Institut für Slawistik der Karl-Franzens-Universität Graz Darjan Horvat (Graz) Institut für Slawistik der Karl-Franzens-Universität Graz darjan.horvat@edu.uni-graz.at Fonetska i fonološka analiza erdeljskog bajaškog dijalekta i hrvatskog jezika 2. Workshop Graz, 12.06.2013

Sadržaj Uvod Samoglasnici Polusamoglasnici Prozodijski sustav Suglasnici Posuđenice Zaključak Literatura

Uvod Analiza fonetskih i fonoloških sustava erdeljskog bajaškog dijalekta te hrvatskog jezika uključuje: Usporedbu broja fonema Njihovu fonetsku različitost (način i mjesto artikulacije) Varijante fonema Razdiobu (fonemske skupine)

Samoglasnici Erdeljski posjeduje 9 samoglasnika: a [a], ă [ǝ], î [ɨ], e [e], ę [ɛ], i [i], o [o], ǫ [ɔ] U hrvatskom jeziku postoje pet standardnih (univerzalnih) i dva izvedena samoglasnika: a [a], i [i], e [e], u [u], o [o] + ie [͜ie] i r [r̥]

Najveću specifičnost u sustavu samoglasnika erdeljskog dijalekta predstavlja postojanje sljedećih glasova: ă [ǝ], î [ɨ], ǫ [ɔ], ę [ɛ]

Samoglasnik ă [ǝ] Srednjeg reda, srednjeg stupnja otvorenosti te nelabijalan Sličan engleskom e(r) u father ʽotacʼ, odnosno mother ʽmajkaʼ ili francuskom nijemom e u me Može stajati u sve tri pozicije u riječi, npr. ăsta ʽovaj’, băjaš ʽRom, čovjekʼ ili jarbă ʽtravaʼ

Samoglasnik î [ɨ] Srednjeg reda, zatvoren i nelabijalan Izgovor mu je sličan glasu ǎ [ǝ], no ipak dalje iza i zatvorenije, nešto kao spoj između i i u. Dolazi u sve tri pozicije u riječi: îs ʽsuʼ, kînva ʽnekoćʼ, zî ʽdanʼ

Samoglasnik ǫ [ɔ] Stražnjeg reda, otvoreniji od erdeljskog, ali i od hrvatskog samoglasnika o te labijalan Ostvaruje se: Na mjestima gdje u standardnom rumunjskom, ali i u ludarskom muntenskom stoji diftong oa [o̭a], npr. pǫrtă umjesto rumunjski poartă ʽ(on)nosiʼ Na mjestima gdje tog diftonga u standardu rumunjskog nema, npr. papirǫšilje ʽdokumentiʼ Na mjestima gdje stoje diftonzi au [aw] (ǫuzit naspram auzit ʽčuoʼ) i ua [wa] (lǫt naspram luat ʽuzeoʼ)

Zatvoreno o [ọ] Zatvorenije od hrvatskog, ali i erdeljskog samoglasnika o. Položaj mu je jezika prema nepcu stražnji te je labijalan. Dolazi u sve tri pozicije u riječi: kọpil ʽdijeteʼ, slobọd ʽbiti slobodan, dopušteno jeʼ i tęškọ ʽteško’.

Samoglasnik ę [ɛ] Otvoreniji od erdeljskog vokala e, položaj mu je jezika prema tvrdom nepcu središnji te je nelabijalan. Realizira se na mjestima: gdje u standardnom rumunjskom stoji diftong ea [ḙa], npr. avę naspram avea ʽimao jeʼ gdje tog diftonga u standardnom rumunjskom nema, npr. ęj naspram a(n)i ʽgodineʼ u posuđenicama iz lokalnog hrvatskog idioma, npr. dęvet ili dęset

Zatvoreno e [ẹ] Položaj prema tvrdom nepcu je središnji te je labijalan. Dolazi u sva tri položaja u riječi (rjeđe u inicijalnoj ‒ najčešće kod posuđenica). Najčešće dolazi u nenaglašenom slogu i to s najvećom učestalošću na kraju riječi, npr. arẹ ʽimaʼ.

Polusamoglasnici Erdeljski fonetski sustav posjeduje i dva jedinstvena poluglasa: j [i̭] i u [w] Oba su glasa zatvorena, s time da je [i̭] prema položaju nastanka prednji i nelabijalni, dok je [w] stražnji i labijalni. Tvore diftonge i triftonge

Prozodijski sustav Erdeljski – ekspiratorni, dinamički naglasak, naglašeni slog određen samo silinom (jačinom) Hrvatski – melodični, zvučni (akustički) naglasak, unutar naglašenog sloga, osim siline, razlikuje kretanje tona (dizanje i spuštanje) i trajanje (dužina i kračina) sloga

Akcent kod posuđenica Zagreb ‒ Zagréb Palovec ‒ Palovéc Subotica ‒ Subotíca Josip ‒ Josíp

Suglasnici U erdeljskom dijalektu postoji 24 suglasnika: [b], [p], [d], [t], [g], [k], [v], [f], [z], [s], [ʒ], [ʐ], [ʃ], [ɕ], [dʐ], [tɕ], [ts], [h], [m], [n], [ň], [l], [lʾ], [r]. Grafički po istom sustavu glase: b, p, d, t, g, k, v, f, z, s, ž, ź, š, ś, đ, ć, c, h, m, n, nj, l, lj, r. Hrvatski razlikuje 25: [b], [p], [d], [t], [g], [k], [v], [f], [z], [s], [ʒ], [ʃ], [ʒ́], [ǯ], [tɕ], [ʧ], [ts], [x], [m], [n], [ń], [l], [ĺ], [r], [j]. Grafički: b, p, d, t, g, k, v, f, z, s, ž, š, đ, dž, ć, č, c, h, m, n, nj, l, lj, r, j.

Suglasnik [v] Iako u oba jezika labiodentalan, u hrvatskom je sonant i zvučni polusamoglasnik, a u erdeljskom nesonant te zvučni frikativ. Formira se u sve tri pozicije u riječi, a u finalnoj vrlo često kao f, primjerice mljuf umjesto mljuv ʽmojʼ.

Suglasnici ź [ʐ] i ś [ɕ] Palatalni frikativi, nešto mekši od hrvatskih suglasnika ž [ʒ] i š [ʃ]. Specifičnost erdeljskog dijalekta, npr. źęmẹnj ʽblizanci’ ili śinji ʽtko’

Suglasnik ć [tɕ] Palatalna bezvučna afrikata, npr. ješć(i̭) ʽjesi’ Nešto mekša nego slična u hrvatskom, ali i od slivenika u lokalnim kajkavskim govorima u kojima je došlo do jednačenja ć [ʨ] i č [ʧ] te nastanka mekšeg, stridentnijeg ćʼ.

Suglasnik đ [dʐ] Palatalna, ali za razliku od antecedentnog glasa, zvučna afrikata, npr. viđala ʽvid, pogled’ Nešto mekša nego ona u hrvatskom jeziku.

Suglasnici nj [ ň ] i lj [l̕] Suglasnik nj [ň] je dentalni palatalizirani nazal, mekši od hrvatskog nj [ń], npr. njime ʽnitko’. Realizira se u početnoj, središnjoj i završnoj poziciji u riječi. Suglasnik lj [l̕] je palatalizirani zvučni lateral, palatalniji od hrvatskog parnjaka lj [ĺ], npr. lji ʽim, ih’. Ostvaruje se u sva tri položaja u riječi.

Suglasnik h [h] Velarni bezvučni frikativ Može stajati na sva tri mjesta u riječi, s time da se na kraju realizira jedino u posuđenicama iz hrvatskog, npr. povrh, odraslih i sl. Vrlo se često ostvaruje protetički na pozicijama gdje nije etimološki opravdano ili gdje takav glas ne postoji u standardnom rumunjskom, npr. hunđi ʽgdje’ (u stand. rum. unde), hastmă ʽastma’ (u stand. rum. astmă)

Posuđenice Sve veći utjecaj hrvatskog standardnog jezika, ali i lokalnog kajkavskog idioma Većina se uklapa u fonološku i morfološku strukturu erdeljskog, no postoje i slučajevi gdje se preuzima čitava strana riječ

Zaključak Erdeljski posjeduje bogatiji vokalni sustav te dva jedinstvena polusamoglasnika pomoću kojih se tvore diftonzi i triftonzi. Erdeljski ima dva jedinstvena suglasnika koji nisu dio standarda hrvatskog jezika Razlike u naglasnom sustavu Posuđenice najčešće fonološki adaptirane prema erdeljskom sustavu

Literatura Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko, Pavešić, Mirko, Peti, Vesna Zečević, Marija Znika 20054. Hrvatska gramatika. Zagreb. Lončarić 1996: Lončarić Mijo. Kajkavsko narječje. Zagreb Klein 1972: Horst G. Klein. Einführung in die rumänische Sprache, Tübingen. Radosavljević 2010: Radosavljević, Petar. Jezik Roma Bajaša na teritoriju Republike Hrvatske. Doktorska disertacija. Zagreb. Stjepko Težak, Stjepan Babić 2005. Gramatika hrvatskoga jezika. Priručnik za osnovno jezično obrazovanje. Zagreb. Tošović 1988: Tošović, Branko. Ruska gramatika u poređenju sa srpskohrvatskom. Sarajevo. Sikimić 2005: Sikimić, Biljana. Banjaši u Srbiji. In: Sikimić, Biljana (ur.). Banjaši na Balkanu: Identitet etničke zajednice. Beograd. S. 249‒275. Blažeka 2003: Blažeka, Đuro. Govor Svetog Martina ‒ najsjevernijeg mjesta u Hrvatskoj. In: Nosić, Milan (ur.). Riječ. Rijeka. S. 9‒18. Blažeka 2007: Blažeka Đuro. Međimurski interdijalekt. In: Brozović Rončević, Dunja (ur.). Rasprave instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 33. Zagreb. 1‒18.