Dobri odnosi u školi i zajednička odgovornost za odgojno – obrazovne rezultate

Jesu li dobri socijalni odnosi ključ poboljšanja škola? Kakvi su međusobni odnosi učitelja? Kako se učitelji, ravnatelj, stručni suradnici odnose prema roditeljima? Kakvi su odnosi između učitelja i ravnatelja? Kakav je odnos između učitelja i učenika?

Poboljšanja u područjima kao što su: poučavanje u razredu kurikulum pripremanje učitelja profesionalni razvoj ... imaju malo šansi za uspjeh bez dobre školske socijalne klime.

Znanstvenici sa Čikaškog sveučilišta (A. S. Bryk i B Znanstvenici sa Čikaškog sveučilišta (A. S. Bryk i B. Schneider) koji su pratili čikašku školsku reformu, ispitivali su ulogu socijalnih odnosa u školi i njihov utjecaj na postignuća učenika u školi. Oni smatraju da je ključno međusobno povjerenje.

Definiranje povjerenja Poštovanje: Odajemo li priznanje dostojanstvu i idejama drugih? Ponašamo li se pažljivo jedni prema drugima? Razgovaramo li i slušamo jedni druge na iskren način? Kompetencija: Vjerujemo li u sposobnost i volju drugih da možemo djelotvorno ispuniti svoje odgovornosti? Osobna pažnja: Brinemo li jedni o drugima na profesionalnoj i osobnoj razini? Jesmo li voljni ići i preko svojih formalnih uloga i odgovornosti, ako je to potrebno? Poštenje: Možemo li vjerovati jedni drugima da će interes djece biti na prvom mjestu, osobito ako se moraju donijeti oštre odluke? Držimo li svoju riječ?

Ravnatelji – trebaju imati snažnu viziju za školu i jasno definirana očekivanja; pedagoški, a ne samo administrativni upravitelj škole Odnosi među učiteljima – u školama koje dobro funkcioniraju učitelji se u mnogo čemu oslanjaju jedni na druge – povjerenje u kolegijalne prosudbe, kompetenciju i poštenje

Odnosi s učenicima Učitelji (ravnatelji, stručni suradnici...) u komunikaciji s učenicima trebaju biti model u kojem djeca uče komunikacijske i socijalne vještine – učitelji ponašanjem i govorom uče djecu pozitivnom i brižnom stavu prema drugima.

Suradnja s roditeljima Učitelji i roditelji trebaju biti saveznici, trebali bi biti partneri koji ravnopravno rade na zajedničkom zadatku. Nažalost, umjesto da budu saveznici, neki roditelji i učitelji postaju neprijatelji. Dobra suradnja pomaže učeniku i školi i ogleda se u prevenciji odnosno rješavanju disciplinskih problema, boljim ocjenama, redovitijem pohađanju škole i većoj volji u pisanju domaćih zadaća. Roditelji imaju korist od dobre suradnje s učiteljima i, općenito, školom jer mogu provjeriti svoje odgojne postupke, steći nove spoznaje iz psihologije i pedagogije te razmijeniti iskustva s drugim roditeljima.

Suradnja s roditeljima Niz istraživanja u SAD od 1969. do 1984. pokazala su da sudjelovanje roditelja u radu škole (osim kod nas uobičajenih, tu su bile mogućnosti hospitacije nastavi i asistiranje učitelju u nastavi, npr. u radu s računalima) ima pozitivan utjecaj na učenike i djeluje motivirajuće na učitelje i roditelje Međutim, 75% roditelja nije koristilo ove mogućnosti.

Suradnja s roditeljima Anketiranje stručnih suradnika u OŠ u Hrvatskoj (Margetić i Krapac, 1992.) Stručni suradnici su ocijenili odnose s drugima u školi: 22% je ocijenilo svoju suradnju s roditeljima kao veoma dobru 60% smatralo je veoma dobrom suradnju s učenicima 34% s ravnateljem i drugim stručnim suradnicima 27% s učiteljima.

Uzroci koji mogu dovesti do sukoba u odnosima između učitelja i roditelja Roditelji i učitelj opažaju istu stvar različito – opažaju različito ponašanje djeteta; vide dijete u različitim situacijama Mnogi roditelji su vrlo osjetljivi kada su u pitanju ocjene njihovog djeteta Učitelji i roditelji imaju različito iskustvo Škola mijenja djecu Roditelji nemaju dovoljno vremena

Što mogu učiniti učitelji? Da bi suradnja učitelja ili razrednika s roditeljima učenika bila dobra, potrebno je uspostaviti komunikaciju s roditeljima što prije, na samom početku školske godine. Roditelje koji sami ne dolaze u školu, učitelj treba nazvati, pozvati pismeno – zamoliti da dođu. Ako treba, posjetiti ih kod kuće uz prethodnu najavu. Komunikacija se treba održavati tijekom cijele godine – roditeljskim sastancima, informacijama, telefonskim razgovorima, neformalnim kontaktima, pismima... Roditeljima ne treba govoriti samo o lošim stvarima kod djeteta – čak i ako je to točno, ni jedan roditelj se ne može osjećati dobro – neki će postati ljuti i agresivni. Treba reći i pozitivne stvari o djetetu – roditelj će tada lakše prihvatiti i neugodne informacije. Treba razmisliti o mogućnostima uključivanja roditelja u rad – pitati roditelje kako mogu pomoći u radu škole i razreda.

Ni učiteljima nije lako s “teškim” roditeljima Roditelji malog genija – obično se radi o prosječnom i nervoznom djetetu, no za roditelja ne dolazi ništa u obzir osim odličnog uspjeha. Dijete tjera na stalno učenje, a ako ne postigne očekivano – kriv je učitelj. Sveznalica – stalno ispituje učitelja o načinu rada i daje prijedloge i sve zna bolje. Tužibaba – ne dolazi redovno u školu, a onda učitelj dozna da se je žalio ravnatelju kako učitelj ima nešto protiv njegovog djeteta. Agresivac – kada učitelj obavijesti roditelja da je dijete učinilo nešto problematično, dojuri u školu i na licu mjesta želi istuči dijete. Pacijent – dijete ima problem, ali roditelj ne želi o tome razgovarati. Govori o sebi i svojim problemima. Gnjavator – dijete nema pravih problema, ali roditelj pravi od muhe slona. (prema I. Brdar i M. Rijavec: Što učiniti kad dijete dobije lošu ocjenu)

Što može učiniti učitelj? Ako ste učinili pogrešku, odmah to kažite ravnatelju ili stručnom suradniku kako bi već znali o čemu se radi ako “teški” roditelj dođe u školu. Naučite slušati. Uzrok mnogih nesporazuma s roditeljima leži u njihovom osjećaju kako ih se zapravo uopće ne čuje. Učitelj se počinje braniti prije nego što je uopće čuo što roditelja zapravo muči. O problemu razmišljajte i govorite u terminima situacije i akcija koje će se povodom toga poduzeti, a ne u terminima nečijih nepoželjnih osobina. Nakon što ste jedan problem riješili, nemojte se na njega vraćati prvom sljedećom prilikom, nemojte dopustiti da na rješavanje novog problema djeluju “stari grijesi”. Prije nego što se s roditeljima upustite u bilo kakavu raspravu što se tiče njihovog djeteta, dobro si razjasnite razloge svojeg ponašanja i akcija koje kanite poduzeti. Bude li roditeljima jasno vaše gledište, lakše ćete komunicirati. Ostanite mirni, ne dajte se uvući u prepirku.

Kako komunicirati? Poznato je da komunikacija nema svoju negaciju, ne može se «NE KOMUNICIRATI» - primjer s putnikom koji ulazi u kupe, pozdravi i ne dobije odgovor – poruka može biti: - želim imati svoj mir - nisi mi atraktivan sugovornik - nemoj sa mnom započinjati nikakav razgovor... Slično može biti i u zbornici ili u razredu!

Jedna te ista obavijest sadrži mnoge poruke Obavijest može biti i samo jedna riječ ( «Tišina»), može biti jedna rečenica ili više njih, a može biti i samo jedan neverbalni znak (npr. «ubojiti» pogled). Poruke mogu biti EKSPLICITNE (izričito formulirane) i IMPLICITNE (skrivene u obavijesti), npr. «Ja sam iz Splita» ili bez te izjave, vidljivo iz «naglaska, izgovora». Isto tako možemo eksplicitno reči što o nekome mislimo, ili svojim ponašanjem «svisoka» dati nekom do znanja – implicitno – kako se prema njemu odnosimo. Apel može biti izrečen eksplicitno: «Redar, donesi kredu!» ili implicitno «Redar, nema krede!»

Često nešto ne izgovorimo jasno, ali smatramo da se to «podrazumijeva» Često nešto ne izgovorimo jasno, ali smatramo da se to «podrazumijeva». Npr. kada učenicima kažemo: Time smo završili cjelinu, nadajući se da oni sada znaju da slijedi provjera znanja. Sugovornik u takvom slučaju ima «adut» - da to nismo jasno izrekli. Komunikacija ne bi trebala ništa «podrazumijevati» - za jasnu komunikaciju stvari treba izreći. Za imlicitne poruke često se koriste NEVERBALNI elementi obavijesti: - izraz lica, ton glasa, popratne geste..., Ponekad je neka obavijest potpuno nejezična: - PLAČ, SMIJEH...

Neverbalna komunikacija – pazite na govor tijela!

Primjeri: «Sve je u redu», a izraz lica govori drugo Kongruentne (usklađena komunikacija) i nekongruentne obavijesti (nejasna, zbunjujuća). Primjeri: «Sve je u redu», a izraz lica govori drugo «Bilo bi nam drago vidjeti Vas» - tonom koji je hladan Kod nekongruentnih obavijesti pošiljalac se ne očituje u potpunosti, ne otkriva se, ili nije u sebi još «rasčistio» - nešto ga muči, ali o tome ne želi sada govoriti / Sve je u redu/.

Slušanje Vrste slušanja: “LOŠE SLUŠANJE” pseudoslušanje jednoslojno slušanje selektivno slušanje otimanje riječi obrambeno slušanje selektivno odbacivanje slušanje u zasjedi “DOBRO SLUŠANJE” aktivno slušanje efektivno slušanje

Aktivno slušanje Efektivno slušanje prepoznavanje potreba sugovornika, provjeravanje prepoznatih potreba (empatija i parafraziranje) Efektivno slušanje htjeti biti primatelj poruke usmjeriti pozornost na poruku provjeriti značenje poruke strukturirati primljenu poruku tražiti objašnjenje primjerima

Jedanaest “smrtnih grijeha” komunkacije Procjenjivanje Tješenje Etiketiranje Ironija i sarkazam Ispitivanje Naređivanje Prijetnja Savjetovanje Okolišanje Uskraćivanje informacije Izbjegavanje teme i klišeji

Jedanaest “smrtnih grijeha” komunikacije Vježba u paru – usporediti popis čestih izjava koje ljudi koriste u komunikaciji s jedanaest velikih pogrešaka u komuniciranju.

Univerzalni obrasci manipulativne komunikacije Kako ne bismo trebali komunicirati: Univerzalni obrasci manipulativne komunikacije

Vježba Igranje uloga u situaciji razgovora dijete, učiteljica, otac, majka (izmjenjuju se tako da svi odigraju jednu ulogu, jedna osoba (otac) upotrebljava jedan od obrazaca ponašanja) – svaka situacija 2 minute. Problem: Dijete je opet dobilo negativnu ocjenu iz testa, roditelji dolaze učiteljici na razgovor.

Univerzalni obrasci manipulativne komunikacije POMIRIVAČ Riječi: One koje ukazuju na slaganje i izražavaju sljedeću poruku: “Sve što ti kažeš je u redu. Ja sam samo tu da te usrećim.” Tijelo: Pokorno, poručuje: “Ja sam bespomoćna/an.” Unutrašnji doživljaj: Loše samopoštovanje. “Osjećam se ništavno. Ja sam bezvrijedna/an.”

Univerzalni obrasci manipulativne komunikacije OPTUŽIVAČ Riječi: One koje izražavaju neslaganje: “Nikad ništa ne učiniš dobro. Što je, zapravo, s tobom?” Tijelo: Položaj koji optužuje i poručuje: “Ovdje sam ja šef!” Unutrašnji doživljaj: Osjećaj da ga drugi ne razumiju. “Ja sam usamljen i neuspješan.” Osjećaj niske osobne vrijednosti.

Univerzalni obrasci manipulativne komunikacije PAMETNJAKOVIĆ Riječi: Pretjerano razumne, precizne, “pametne”, detaljni opisi: “Kad bi netko vrlo pažljivo promatrao, mogao bi uočiti radom istrošene ruke nekoga od ovdje prisutnih.” Tijelo: Pod kontrolom i poručuje: “Ja sam smiren, hladnokrvan i pribran.” Unutrašnji doživljaj: Nesigurnost. “Osjećam se ranjivim.”

Univerzalni obrasci manipulativne komunikacije OMETALO Riječi: Nevažne, irelevantne, riječi ne čine nikakav smisao. Tijelo: “Razbacano” u raznim smjerovima Unutrašnji doživljaj: Osjećaj nevažnosti: “Nikog nije briga. Za mene zapravo nema mjesta.”

Diskusija Kako su tekli razgovori? Jeste li se mogli prilagoditi obrascu komunikacije? Što Vam je bilo lakše, što teže? Prepoznajete li neke od ovih obrazaca kod sebe ili u svom okruženju? Na koji način ste izlazili na kraj s ljudima ovakvih obrazaca komunikacije? Mogu li se ove spoznaje o komunikaciji primijeniti u praksi i kako?

Literatura Gordon, D. T. Gorivo za reformu: značenje povjerenja za mijenjanje škola. Dijete, škola, obitelj, Pučko otvoreno učilište Korak po korak, Zagreb, br. 10-11, 2003. Miljević – Riđički i dr. (2000). Učitelji za učitelje: primjeri provedbe načela Aktivne/efikasne škole. Zagreb: IEP Pregrad, J. (ur.) (1996). Stres, trauma i oporavak. Zagreb: DPP Radni materijali DPP, Zagreb, Seminar “Sistemski pristup obitelji”, Vukovar, 2001. Stangl, W. Die elf Todsünden der Kommunikation - und wie man es besser macht ... Arbeitsblaetter URL: http://www.stangl-taller.at/ Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP – VERN

Željka Živković, prof. psihologije i njem. jezika Kraj! Željka Živković, prof. psihologije i njem. jezika