Karl – Franzens – Universität Graz, Institut für Slawistik So Se 2010, Sprachwissenschaftliches SE (B/K/S) (Empfehlungen) O. Uni. – Prof. Dr. Mag. Branko Tošović Priručnik za pravilno pisanje Mijo Lončarić, Ante Bičanić (2000) Marković Rebeka 0614320 rebeka.markovic@edu.uni-graz.at

Sadržaj o Autorima suglasnici č, ć, dž i đ alternacija suglasnika i samoglasnika pravopisni znakovi kratice veliko i malo početno slovo

o Autorima Mijo Lončarić: 01.09.1914 hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti i njemački jezik kajkavsko narječje i leksikografija Kajkavsko narječje Ante Bičanić: Hrvatski školski rijčnik Riječi hrvatske 8 Priručnik za pravilno pisanje

Suglasnici č, ć, dž, đ suglasnik č 1. osnova završava na -k a) vokativ jednine imenica m.r. s nastavkom -e: pjesnik  pjesniče b) prezent na -em, -eš, -e, … glagola na -kati i -ći: plakati  plačem, plačeš, plače, … c) u 2 i 3 licu jed. aorista glagola na -ći: dovući – prema dovukoh  dovuče d) u imperfektu na -ah, -aše, -aše, … glagola na -ći: peći – prema peku  pečah, pečaše, pečaše, …

Suglasnici č, ć, dž, đ e) u imperativu na -i, -imo, -ite, … glagola na -kati: plakati  plači – plačimo, plačite f) u pridjevu trpnom na -en, glagola na -ći: izvući – prema izvuku  izvučen g) u komparativu i superlativu pridjeva na -i: jak  jači, najjači h) u komparativu i superlativu priloga na -e: mlako  mlače, najmlače

Suglasnici č, ć, dž, đ 2. osnova završava na -c a) u vokativu jed. imenica m.r. s nastavkom -e: zec  zeče b) u dugoj mn. tih imenica m.r.: zec  zečevi, zečeva c) u prezentu na -em, -eš, -e, … glagola na -cati: klicati  kličem, kličeš, kliče, … d) u imperativu na -i, -imo, -ite glagola na -cati: pomicati  pomiči, pomičimo, pomičite

Suglasnici č, ć, dž, đ 3. imenički i pridjevni sufiksi: -ač: grijač, igrač, plesač … -ača: glupača, kuhača, lozovača … -če: đače, kumče, siroče … -čić: bombončić, poklončić, prozorčić … -čina: herojčina, lopovčina, cjevčina … -ičar: alkoholičar, historičar … -ički: biciklistički, idealistički …

Suglasnici č, ć, dž, đ suglasnik ć 1. osnova završava na -t a) u instrumentalu jed. imenica ž.r. na suglasnik: pamet  pameću b) u prezentu na -em, -eš, -e, … glagola na -tatai: kretati  krećem, krećeš, kreće … c) u imperfektu na -ah, -aše, -aše, … glagola na -titi: kratiti  kraćah, kraćaše, kraćaše … d) u imperativu na -i, -imo, -ite glagola na -tati: kretati  krećei, krećimo ,krećite

Suglasnici č, ć, dž, đ e) u pridjevu trpnom na -en glagola na -titi: pamtiti  pamćen f) u komparativu i superlativu pridjeva na -i: ljut  ljući, najljući g) u komparativu i superlativu priloga na -e: žuto  žuće, najžuće

Suglasnici č, ć, dž, đ 3. suglasnik ć nalazi se i u sufiksima: -ać: golać, -aća: zadaća -aći: kupaći -ći: ići, poći, noseći, pjevajući …. -ić: golubić, kutić, Dragić, Ivić …

Suglasnici č, ć, dž, đ suglasnik dž a) kod zvučnog jednačenja: jednač(iti) + -ba  jednadžba b) u sufiksu -džija stranoga podrijetla: burek + -džija  buregdžija c) riječi sa suglasnikom dž: džamija, džep, džez, džungla, pidžama, srdžba, džus, džip i džudo

Suglasnici č, ć, dž, đ suglasnik đ 1. osnova završava na d: a) u instrumentalu jed. imenica ž.r. na suglasnik: glad  glađu b) u prezentu na -em, -eš, -e, … glagola na -dati: glodati  glođem, glođeš, glođe, … c) u imperfektu na -ah, -aše, -aše, … glagola na -dati: ploditi  plođah, plođaše, plođaše, … d) u imperativu na -i, -imo, -ite glagola na -dati: glodati  glođi – glođimo, glođite

Suglasnici č, ć, dž, đ e) u pridjevu trpnom na -en glagola na -diti: buditi  buđen f) u komparativu i superlativu pridjeva na -i: mlad  mlađi, najmlađi g) u komparativu i superlativu priloga na -e: ludo  luđe, najluđe 2. riječi sa suglasnikom đ: anđeo, đak, đon, đurđica, đuveč, evanđelje, lađa, među, smeđ, vjeđa …

Glasovne promjene jednačenje po zvučnosti 1. zvučni suglasnik ispred bezvučnoga  bezvučni: rubac – rupca, gladak – glatka, odlazak – odlaska složenice s predmecima koji završavaju na -d: naddržavni, podtajnik 2. bezvučni suglasnik ispred zvučnog zvučni: učiti – udžbenik (ne učbenik) primijetiti – primjedba (ne primjetba)

Glasovne promjene jednačenje po mjestu tvorbe 1. a) tjesnačnik s ispred č, ć, lj, nj zamjenjuje se š: pisac – piščev, list – lišće b) tjesnačnik z ispred đ, lj, nj zamjenjuje se ž: grozd – grožđe, voziti – vožnja 2. a)nosnik n ispred početnog usnika b zamjenjuje se nosnikom m: stan + beni  stambeni b)u složenicama u pisanju ostaje n: izvanbračni, jedanput, stranputica

Glasovne promjene zamjenjivanje (alternacija) ije / je / i 1. je / e / i  ije: a) svršeni glagol ima je, nesvršeni, izveden od njega, ije: uspjeti – uspijevati b) e / i prelazi u ije: ljeti – lijetati leći – lijegati liti – lijevati

Glasovne promjene 2. dugo je: a) genitiv množine: mjera – mjêrã sjena – sjênã b) ispred dva suglasnika, prvi l, lj, n, r, v: djelce – djelo ponedjeljka – ponedjeljak c) u imenica izvedenih s je: krìvovjērje – krivovjérac

Glasovne promjene 3. ije  je (pal.) e: a) promjena riječi: duga množina: brijeg – bregovi (brjegovi) kompa. i super. : lijep – ljepši, najljepši G. mn. im. na -ijevka: kolijevka – koljevaka b) tvorba riječi: pridjevi na -ovit, -evit: miješati – mješovit imenice na -ač, -ar, -aš, -ik: cijena – cjenik složeni pridjevi: lijevi – ljevoruki

Gasovne promjene nepostojano a a) imenice m. r. koje znače što neživo i živo: N. i A. jd. : redak, stupac, lovac, Slavonac G. mn. : redaka, stupaca, lovaca, Slavonaca b) imenice ž. r. u G. mn. : sestara, djevojaka, zemalja c) neodređeni oblik nekih pridjeva m. r. u N.jd. : dugačak, siguran d) zamjenice m.r. u N. jd. : kakav, sav, nekakav

Glasovne promjene sibilarizacija a) D. i L. jd. imenica ž. r. : slika – slici, knjiga – knjizi svrha – svrsi b) u N., D., V., L. i I. jd. imenica m. r. : pjesnik –pjesnici, pjesnicima c) u imperativu nekih glagola: reći – reci – recimo, recite

Glasovne promjene palatalizacija a) V. jd. imenica m. r. : vuk – vuče, Bog – Bože, duh – duše, stric – striče, knez – kneže b) u prezentu nekih glagola: siječem prema sijeku c) u aoristu istih glagola: sjekoh – siječe d) u tvorbi im. gl. i prid. nekim sufiksima: prah – prašak, buka – bučiti, knez – knežev

Pravopisni znakovi točka (.) a) na kraju rečenice: Pada kiša. Hladno je. b) iza kratica: npr. , i sl. , dr. , mn. c) iza rednih brojeva: učenik 3. razreda II. gimnazije Ivan Mažuranić rođen je 11. VIII. 1914.

Pravopisni znakovi upitnik (?) i uskličnik (!) 1. upitnik: a) na kraju upitne rečenice: Zašto ste došli? Kako se zoveš? b) kao znak šutnje: – Znate li kako su me đaci iznenadili? – ? – Nitko nije bio bez zadaće! c) vokativ: Već ste se vratili, djeco!?

Pravopisni znakovi 2. uskličnik: a) iza uskličnih rečenica: Baš sam prema tebi zla! b) u vokativu: Poskliznuli smo se. Pljus! c) početku pisma, iza imena ili naslova: Draga mama! Poštovani gospodine! d) u naslovu: Pušenje je štetno!

Pravopisni znakovi zarez (,) a) nizanje: Tata, mama, baka i sestra nisu o tome ništa znali. Nabrali smo crvene, žute, bijele i zelene jabuke. b) naknadno dodavanje: Našla sam olovku, zelenu. U svakom žitu, kaže narod, ima kukolja. Moj junače, ti se nisi uplašio. O tome, stvarno, ništa nije znala. Ne, nisam na to mislio.

Pravopisni znakovi c) isticanje i suprotnost: Slušaš, a ne čuješ! Sve je bilo mirno, tek što su se čule žabe. Išli smo u Maksimir, uvijek kako bismo dolazili u Zagreb. dvotočje (:) Kupili smo različito povrće: mrkvu, peršin, luk, zelje i repu. Učiteljica je objavila: “Svi idu na izlet.” Svi su se začudili: to nitko nije očekivao. Zemljovid je u omjeru: 1: 100 000.

Pravopisni znakovi trotočje (…) … i tako smo na kraju pobijedili u nogometu. I vi ste … vi ste sve to mirno … gledali. crtica (–) Naš uspjeh – to su znali svi – nije dolazio u pitanje. Slušali smo – ništa se nije čulo. Brat joj reče: – Uzela si moju olovku. Utakmica Rijeka – Hajduk završila je 3 : 2.

Pravopisni znakovi spojnica (-) Nisam ti rekao Marica, nego Ka-ti-ca. spomen-ploča, minus-pol dal-ma-tin-ski p-j-e-v-a-t-i jagod-e 13-godišnjak ruko- (vanje)

Pravopisni znakovi navodnici („“ » «) U hrvatskom pravopisu o navodnicima piše: „ Ti se znakovi sastoje od dva dijela: početnog i završnog i uvijek se upotrebljavaju oba, prvi na početku, a drugi na kraju onoga što se navodi.“ „ Tko je Božji?“ upita baka. „ Znali smo da će sve dobro završiti.“ I vi ste išli u „šoping“? „Znali smo“, potvrdi Vesna „da imamo domaću zadaću.“

Pravopisni znakovi zagrade {[(//)]} Antun Mihanović (riječi) i Josip Runjanin (glazba) autori su hrvatske himne. visokog(a) znači visokog i visokoga izostavnik (’) Ili grmi il’ se zemlja trese. znak jednakosti (=) 7 + 6 = 13 pisat ću = ću pisati

Pravopisni znakovi 1) papir: a) pisaći, b) crtaći, c) za kolaž luk ()) 1) papir: a) pisaći, b) crtaći, c) za kolaž kosa crta (/) 1/2, 3/4 šk. g. 1997/98. vozili smo dopuštenom brzinom od 50 km/h Ja sam čitao / čitala znak množenja (×) Učionica je veličine 6 × 4

Kratice obične kratice lice  l. , dioničko društvo  d.d. množina  mn. , stranica  str. mađarski  mađ. , nominativ  nom. švedski  šved. , francuski  fran. doktor  dr. , magistar  mr. jednian  jd. , rimokatolički  rkt.

Kratice složene kratice Ekonomski fakultet  EF Društvo hrvatskih književnika  DHK znakovi m, kg, A, N, ha, d, Al, Zn, I, P, Mg, CZK, EUR, FRF, HRK ALB, AUT, FRA, DEU ZG, ZD, ČK, RI I, J, Z, S,

Veliko i malo početno slovo veliko početno slovo a) prva riječ u rečenici i naslovima: Djevojka otvori veću kutiju: u njoj su bile posložene pločice domina. Od slonove kosti. Enciklopedija hrvatske umjetnosti U predvečerje, iznenada, Ni od koga iz dubine gledan, Pojavio se ponad grada Oblak jedan.

Veliko i malo početno slovo b) riječi kojima izražavamo počast i poštovanje: Vaša visost, Vaša svetost Papa, Kralj, Predsjednik, Sultan Ti, Tvoj, Vaš, Vi c) vlastita imena: Bog, Jahve, Marin Držić, Bela Drugi Slijepi Danac, Francuz, Hrvatica, Republika Hrvatska, Savezna republika Njemačka Slavonija, Južna Amerika

Veliko i malo početno slovo Ulica kralja Zvonimira, Trg kralja Tomislava Mjesec, Mali medvjed Blagovijest, Božić, Sveta tri kralja Hrvatski državni sabor, Hrvatska vojska Prvi svjetski rat, Seljačka buna Nivea, Milka

Veliko i malo početno slovo a) opće imenice: brat, tata, prijatelj b) opće imenice izvedene od osobnih imena: amper, volt c) nazivi pripadnika ideoloških … pokreta ili učenja: ateist, franjevac, hadezeovac d) nazivi vjera: budizam, islam, kršćanstvo

Veliko i malo početno slovo e) posvojni pridjevi na -ski, -ški, -čki, -ćki: hrvatski, paški, osječki, gospićki f) društveni pokreti, povijesna razdoblja: renesansa, srednji vijek, barok, dvadeste i prvo stoljeće

Literatura Lončarić, Mijo. Bičanić, Ante. Priručnik za pravilno pisanje – Profil: Zagreb, 2000