periodizacija Biti, Pojmovnik suvremene književne teorije, 1997.

Präsentation zum Thema: "periodizacija Biti, Pojmovnik suvremene književne teorije, 1997."—  Präsentation transkript:

1 periodizacija Biti, Pojmovnik suvremene književne teorije, 1997.
periodizacija je jedna od ključnih tehnika kojima se povijest književnosti ophodi sa svojim predmetom uvodeći u njega nekakve globalne jedinice najkrupnije od onih kojima povijest književnosti operira

2 epohe, razdoblja, periodi, formacije
ne objašnjavaju jedinice na koje se odnose pragmatičko shvaćanje periodizacijskih kategorija značajke periodizacijskih kategorija izvode se iz institucijskih, pedagogijskih i strukturnih zakonitosti književne povijesti, a ne iz književnosti

3 pojam moderna dekadencija: osjećaj kraja tradicionalnih vrijednosti, gubitka moralnog uporišta terminološki pluralizam: simbolizam, secesija, artizam, moderna, dekadentizam, impresionizam, neoromantizam, fin de siècle “krovni” termin moderna

4 Ljiljana Ina Gjurgjan, Mit, nacija i književnost “kraja stoljeća”, 1995.
termin moderna: prvi put se spominje u Allgemeine Deutsche Universitäts-Zeitung, 1. siječnja 1887., nepotpisani manifest Eugen Wolff: Die jüngste deutsche Literaturströmung und das Prinzip der Moderne, 1888. Hermann Bahr, Die Moderne, u: Moderne Dichtung, 1. siječnja 1890.

5 “Vjera je nas modernih da će spasenje doći iz bola, i milost iz očaja, te da će svanuti nakon ove zastrašujuće tame. A umjetnost će posvetiti čovjeka i bit će sjajno, blagoslovljeno Uskrsnuće.” (Herman Bahr prema: Ljiljana Ina Gjurgjan, Mit, nacija i književnost “kraja stoljeća”, 1995.)

6 ideologem o umjetnosti kao alkemiji zbilje
povjerenje u umjetnost kao sublimaciju zbilje, ne kao dijagnozu zbilje (realizam) ili katalizator zbilje (avangarda) subjektivizam kao temeljna karakteristika umjetnosti “kraja stoljeća”, koncept koji prevladava u svim tendencijama dvodimenzionalni, plošni subjekt, slaba značaja, koji se osipa i lomi

7 Viktor Žmegač, Književni protusvjetovi, 2001.
temelji tumačenju kulturnopovijesne europske moderne položeni u 18. stoljeću individualizam osobna, individualna odgovornost naspram nadindividualnom, hijerarhijskom shvaćanju društvenog poretka u starom vremenu

8 ekonomski individualizam: oblikovanje slobodnog tržišta (gospodarsko poduzetništvo i tehnički razvoj) prirodne znanosti: individualni odnos prema spoznaji, nema više tradicionalnog autoriteta, znanje podliježe provjeri osobnog iskustva i eksperimenta umjetnički individualizam: težnja za originalnošću, subjektivnost

9 moderna nije jedinstven stil, nego niz previranja
iskaz stanja duha, nov pogled na kulturu višeglasje, ali još uvijek svijest da je svijet spoznatljiv nabrajanja: iskaz promjene u shvaćanju umjetnosti, kronološki slijed ustupa mjesto istovremenosti proturječnost

10 Matoševo razmišljanje “O modernosti”, 1909., Narodne novine
“U modi su svi stilovi, i secesija ih je izmiješala u stil koji nije do danas znao postati ni nov. U modi je Nietzsche, aristokrat, i doktrine plebejske, ebionizam Tolstojev i nacionalizam Barrèsov, militarizam i antimilitarizam, misticizam i ateizam, skepticizam Renanov i dogmatizam demokracije, anarhija poetike Whitmanove i Verhaerenove i cizeliranost artizma Baudelaireova i St. Georgeovog. U modi je Kropotkin i katolički modernista opat Loisy, mladi Japan i feudalna europska aristokracija, torpedo i iskapanje Kapitola: ukratko najsuprotnije senzacije, dakle modernizam u obliku novina, žurnala. Stil našega vremena je brzina, apsolutna izvjedljivost, traženje naglih i kondenziranih senzacija, poštivanje individualnosti u najoprečnijim oblicima. Stil modernosti su dakle svi stilovi, i zato možda ni jedna epoha ne bijaše lišena stila, pročišćene ljepote u tolikoj mjeri kao naša, pa su se baš najmoderniji dusi često sa zgražanjem odvraćali od savremenosti koja opet druge zanosi i upravo fascinira.”

11 Milan Marjanović, Iza Šenoe, 1906.
„Tako je bilo i u nas: bili smo zatvoreni, od nikuda zraka, nikakove cirkulacije ideja, duševni život plitak, javni život jednoličan, postili smo duševno i oslabili. Pa koje čudo onda, da nas je zahvatila u onoj formi ‘moderna’ upravo epidemično? A moderno je bilo sve, o čem nismo do tada čuli. Moderan je bio i Brandes i Zola i Bahr i Maeterlinck, moderan je bio i Comte i Swedenborg i Ibsen i Strindberg i Rops i Przybiszewski i D’Annunzio.

12 Moderan je bio i simbolizam i neohelenizam, i rennaisanca i japonizam i pozitivizam i sredovječni i moderni okultizam, kemija i alkemija, psihijatrija i spiritizam, budizam i ničeanstvo, socijalizam i anarhizam. O svem tom nismo ništa čuli, sve je to bilo novo i sve se pozdravljalo, primalo, bez reda, bez kriterija. Kriterij bio bi odbacio i ovo i ono, ali to bi bila jedna prikrata.

13 Bacili smo se kao čopor izgladnjelih skakavaca na ono, što je bilo u Europi i jeli sve, bilo travu, ili drač, bilo cvijeće ili plod, pelin ili grožđe. I za to, samo za to se vikalo o apsolutnoj slobodi. To je vikao glad! Za to nije moglo ni biti mnogo drugih zajedničkih pozitivnih načela, niti kakvog sustava, za to se i nije moglo sve to probaviti.

14 Za to je i zavladao zgoljni impresijonizam i diletantizam
Za to je i zavladao zgoljni impresijonizam i diletantizam. Sve se onjušilo, sve nagrizlo, pa pošlo dalje. Sve se pokušalo izreći, sve imitirati. Složni su bili svi samo u tome, da neće nikakovih ‘načela’, nikakovih ograničenja.”

15 Robert Musil, Čovjek bez osobina, 1930.-1943.
„Voljeli su nadčovjeka i voljeli su podčovjeka; obožavali su zdravlje i sunce, i obožavali su nježnost grudobolnih djevojaka; ljudi su oduševljeno vjerovali u herojski mit i u svačiju vjeru; bili su praznovjerni i skeptični, naturalistički i preciozni, robustni i morbidni; sanjali su o starim alejama zamaka, o jesenjim vrtovima, staklenim ribnjacima, o draguljima, hašišu,

16 Bolesti, o demonima, ali i o prerijama, silnim obzorima, o kovačnicama i valjaonicama, o nagim borcima, o pobunama robova rada, o ljudskim praparovima i o uništenju društva. To su, dakako, bile proturječnosti i vrlo raznoliki bojni poklici, ali sve je to bilo prožeto zajedničkim dahom; da su secirali ono vrijeme, dobili bi neku glupost kao uglast krug koji hoće da se sastoji od drvena željeza, ali se u zbilji sve bilo stalilo u blistav smisao.”

17 impresionist je flaneur, šetač i promatrač
preciznost što točnija jezična sugestija osjetilnost/mimetička osjetilnost pasivnost jezični ambigvitet: oksimoron, sinestezija prostor, atmosfera, ugođaj

18 predmoderni likovi čvrstoće i volje zamijenjeni likovima u kojima se očituje pasivna senzibilnost
“otvorenost” oblika veći književni oblici: disocijacija pjesma u prozi, putopisna impresija, zapisi

19 opozicija moderna/postmoderna
moderno znanje periodizacija veliki narativi totalnost monološki subjekt logično znanje postmoderno znanje nema univerzalnog znanja i opće istine mali narativi pluralnost dijalogičan subjekt paralogično znanje nivelacijska, simulakralna (nema razlike između visoke i niske kulture)

20 Vienac, – 1903.

21 Misao na vječnost, Vienac, 1891.
Moć savjesti, Vienac, 13. kolovoza 1892.

22 Zagreb oko 1890.

23 Proza moderne Antun Gustav Matoš Janko Leskovar Dinko Šimunović
Milutin Cihlar Nehajev Ivan Kozarac

24 Neoromantizam Ivana Brlić-Mažuranić Vladimir Nazor

25 Drama moderne Ivo Vojnović – Dubrovačka trilogija Milan Begović